Anchy: 2009

недеља, 19. април 2009.

BOZANSKI ZNAK

Pre 27 godina u malom gradicu Krusevu pojavila se iznenada neobicna svetlost.Dopirala je do nebeskih visina i svi su slutili da se desilo nesto veliko.Toga dana rodila se lepota,pamet,talenat,inteligencija,plemenitost.I sve to u samo jednom coveku i samo jednom srcu.Njegovo ime je Tose Proeski.
On je bio novi znak na ovim balkanskim prostorima.Iz krupnih crnih ociju zracio je blagi pogled pun ljubavi i nesebicnosti.
Pored svog andjeoskog izgleda imao je nesto samo njemu svojstveno,neponovljivo.To je bio njegov osmeh koji je tapao led, i najtuznijeg coveka cinio srecnim.A kada bi slavuj cuo njegov glas, na tren bi povio svoju malu glavicu shvatajuci da je Bog stvorio Toseta, kralja svih slavuja.Podario mu je moc da poleti do nebeskih visina, a onda ga je pretvorio u andjela i primijo u svoj bozanski raj.
Velika svetlost jednom upaljena zauvek ce osvetljavati nebo iznad nas.Balkanski andjeo ce doveka ziveti.
Pogledaj te u nebo, u zvezde i budite sigurni da vas njegov pogled prati!

Napisala:ANA94

уторак, 7. април 2009.

*********NAJLEPSI ,NAJBOLJI,JEDAN I JEDINSTVEN*********

******TOSICA********

четвртак, 5. март 2009.

уторак, 3. март 2009.

You're tears in my eye, you're the life we live, you're the one that exists to him only wonder ...*****

love you TOSE forever!

Toše Proeski: Kao Feniks, koji se digao iz pepela

Utorak, 16. listopad/oktobar 2007, ostati će u sječanju mnogih kao dan, kada je odjeknula tužna vijest kako je u Hrvatskoj u prometnoj nesreći izgubio život tada več jako popularan makedonski pjevač, Toše Proeski.
Balkan je zanijemio i sa nevijericom odmahivao glavom. Tako mlad čovjek, tako velikog srca i tako anđeoskog glasa…To su bili najčešči komentari, koji su se čuli na radiu, televiziji ili su bili zapisani u printanim medijima. Počele su se otvarati teme na forumima, blogovi bili su puni članaka »In Memoriam« i stranice sajta, posvečene toj glazbenoj ikoni, rasle su kao gljive poslije kiše. To je bit početak novog doba, vrijeme poslije Toše Proeskog.

Rođeni pobednik

Toše, kojeg su u državi Makedoniji imali za jednog od najboljih vokala, koji su ikada nastupali, rodio se godine 1981. u Prilepu. Roditelji Domenika i Nikola več su vrlo rano shvatili kako ima poseban glazbeni talenat, zato su ga uvijek odgajali u tom pravcu.On je jedan od rijetkih školovanih pjevača, svoje pjevanje je usavršavao čak u New Yorku kod maestra Williama Rileya, koji je pred njim učio i opernog pjevača Luciana Pavarottija.

Žena, koja mu je otvorila put u svet

Brzo nakon što je dokazao kako može napuniti dvorane u domovini, počeo se zanimati i za strana tržišta. Svoj prodor počeo je sa turnejom po Australiji, na koju je pošao zajedno sa još nekoliko makedonskih glazbenika. Odlučujuči za njegovo inozemnu karijeru, bio je susret sa menađericom Ljiljanom Petrović. Svoj treči album Ako me pogledaš u oči snimio je na dva jezika, makedonski i srpski. Četvrti album sa naslovom Dan za nas, smo mogli kupiti i kod nas u Sloveniji. Sljedeči albumi bili su još Pratim te i Božilak (priredba tradicionalnih makedonskih pjesama) i Igra bez granica. Posljednji engleski album nije uspio izdati.

Čovek velikog srca

Ne samo da je bio veliki glazbenik, Toše se puno bavio i humanitarnim radom. Svakog prosinca/decembra je u Skopju organizirao humanitarni koncert. Kada mu je vrijeme dopuštalo, učestvovao je i na brojnim humanitarnim koncertima po cijelom svijetu. I to je jedan od razloga, zašto ostaje u memoriji mnogih, a ujedno je to i razlog za primanje nagrade za humanitarni rad Majke Tereze. Bio je i najmlađu nacionalni Unicefov ambasador. Za Unicef je snimio i pjesmu This world

Vodili su ga strast, energija i želja

Prošlog mjeseca počeli su u kinematografima sa prikazivanjem dokumentarca sa naslovom TOŠE- The Hardest Thing, koji opisuje stvaranje njegovog poslednjeg albuma, a ujedno zrači i njegovu energiju i strast, upornost i ljubav do glazbe.Tokom razgovora sa stručnjacima, sa kojima je Toše surađivao, shvatimo kako je stvarno imao mogučnost i potencijal postati svjetska glazbena zvijezda. Vrata u Londonu bila su mu naime širom otvorena, a od tamo dalje u čitav svijet.

Dan, kada je umrla muzika

Toše Proeski svojom tragedijom podsjeća na Ritchieja Valensa, isto tako mladog muzičara, koji je u svojoj kratkoj karijeri stvorio brojne hitove, između drugih i uvjek omiljenu priredbu La Bambe, a umro je točno prije pedeset godina u avionskoj nesreči. Taj dan su u povijesti zapisali kao dan, kada je umrla glazba, i isto su o njemu snimili film i iz njega napravili besmrtnu glazbenu ikonu. Iako tragedije makedonskog pjevača još nitko nije označio sa tim pridjevima, postaje sve više jasno kako če i Toše dobiti svoj status besmrtne zvijezde, kojeg bi, ruku na srce, najvjerovatnije dobio i, da je ostao živ.

cool.si