Andy Wright svetske zvezde ce peveti
Tosetove pesme
My little one don’t you cry there was no time for me to say goodbye, a force beyond my choice was calling me, it was my destiny...
Da se život Todora Toše Proeskog nije tragično ugasio u prometnoj nesreći, u 6.20 sudbonosnog 16. listopada 2007. godine, na autocesti A3 kod Nove Gradiške, iznimno popularni i voljeni makedonski pjevač bi za točno sedam dana napunio 28 ljeta.
Golemu slavu, neugaslu pogibijom, sasvim sigurno rasplamsat će i album popularnoga glazbenika nazvan The Hardest Thing, koji je Toše u potpunosti otpjevao na engleskom jeziku, i koji mu je trebao biti ulaznica na svjetsko tržište.
Prodaja albuma na području zemalja bivše Jugoslavije počet će upravo na Tošin rođendan, 25. siječnja.
Ljeto na Jamajci
Glavni producent albuma bio je Andy Wright, čovjek koji u svom portfoliju ima klijente poput Luciana Pavarottija, Annie Lennox, grupe Simply Red, Natalie Imbruglia, Davida Bowieja, Toma Jonesa...
Prije dvije godine Proeski i Wright proveli su radno ljeto na Jamajci, a njihova suradnja urodila je s četiri pjesme - “Beautiful For Me”, “Glide”, “Separate Way” i “Forever”.
- Osobno mi se najviše svidjela pjesma “Beautiful For Me”, ponajviše zbog toga što smo je Toše i ja napisali na dan kada smo se upoznali. Ona je na neki način označila početak našeg prijateljstva, tako da sam s njom posebno vezan...
Andy Wright i Toše Proeski
Radili ste s velikim imenima iz glazbenog svijeta. Može li se reći da je Toše imao isti, ako ne i veći potencijal, kao Simply Red, Natalie Imbruglia, Anne Lennox...?
- Apsolutno! Toše je imao “ono nešto”, bio je sjajan umjetnik, sve su se kockice kod njega poklopile. Bilo je samo pitanje hoće li dobiti onu sretnu šansu za probijanje na svjetsko tržište. Imao je talenta na bacanje.
Koje su ga kvalitete mogle definirati kao međunarodnu glazbenu zvijezdu?
- U prvom redu to je bila karizma. Toše je imao karizmu zbog koje su ga ljudi željeli voljeti. Bio je iznimno kvalitetna osoba, i ma koliko se trudili, niste mu mogli naći mane. Naravno, tu je bio i njegov sjajan glas, ali i stas. Imao je sve.
Kakva su vaša očekivanja od albuma “The Hardest Thing”, s obzirom na tragičnu smrt pjevača?
- Uza sav strah, da se ne izrazim ružno, moram kazati da je najveći problem, što se promocije albuma tiče, upravo tragična pogibija Proeskog. Naime, “The Hardest Thing” je fantastičan album i siguran sam da će ga ljudi voljeti, no bez Tošina živoga glasa sve će biti mnogo teže. Da je on živ, album bi bio pravi hit u svijetu, ali mu i ovako predviđam veliki uspjeh. Proeski će živjeti dalje kroz svoje pjesme, i tko zna, možda jedna od njih kao soundtrack završi i na filmu.
Može li Toše Proeski posthumno postati velika svjetska zvijezda?
- Postoje velike šanse za to. Samo, njegovu priču treba ispričati. Zbog toga sam i kontaktirao dvoje prijatelja koji rade u britanskim novinama kako bi napravili priče o njemu, a sve u cilju približavanja Proeskog stranoj publici.
Hoćete reći da bi, paradoksalno, njegova tragična smrt mogla biti ona “sretna šansa” o kojoj ste govorili da je nužna za uspjeh svjetskih razmjera?
- Naravno, moguće je. No, moram ponoviti kako prvo svijet mora čuti za njega, ne samo preko pjesama. Njegova tragična priča mora biti ispričana, priča o biću kojeg bi svijet volio.
Osim što pjeva na engleskom jeziku, postoji li još kakva velika razlika između pjesama s albuma “The Hardest Thing” i ranijeg Tošina opusa?
– Nisam poslušao sve njegove pjesme, ali sam ga slušao uživo. Moram priznati da su mu pjesme bile dosta dramatične, dok su ove na engleskom albumu malo više “cool”. I moram kazati da mi se od njegovih ranijih uradaka najviše svidio album “Božilak”.
Proročki elementi pjesme
Navodno postoji znatna količina njegovih nedovršenih pjesama...
- Tako je. Ima ih dovoljno za još jedan album, čije će snimanje, u manjoj mjeri, ovisiti i o uspjehu albuma “The Hardest Thing”. Planiram snimiti taj svojevrsni tribute, ali da na njemu Tošine nedovršene pjesme pjevaju velika glazbena imena s kojima sam radio, uz još neke moje poznate prijatelje iz svijeta glazbe.
Možete li kazati o kojim imenima se radi?
- Sve je to još u ranoj fazi, i ne bi bilo u redu već sad govoriti o imenima. Znate s kime sam radio, netko od njih će se naći na listi izvođača, ali bit će tu i drugih glazbenih zvijezda.
Možete li komentirati pjesme “Forever Ended Day” i “My Little One” - tekstovi tih pjesama nameću se, naime, kao pretkazanje tragedije.
- Pjesma “Forever Ended Day” je snimljena na Jamajci u vrijeme kada smo svi bili sretni i opijeni ljepotom krajolika. Doslovno smo uživali u životu, zato pjesma i poručuje neka se iskoristi svaki dan. S druge strane, “My Little One” zaista ima tih proročkih elemenata. To jednostavno nadilazi ljudski koncept razmišljanja i vjerujem da Toše bez neke intucije nije mogao napisati takvu pjesmu.
Engleski bez akcenta
Osim karizme i sjajnoga glasa, Toše Proeski je imao još jednu karakteristiku zbog koje je mogao uspjeti na stranom tržištu:
- Pjevao je bez naglaska, kao da cijeli život govori engleski jezik. Radio sam s puno međunarodnih zvijezda i mnogima je teško bilo otarasiti se naglaska u svojim izvedbama. Kod Toše to nije bio slučaj.
Da se život Todora Toše Proeskog nije tragično ugasio u prometnoj nesreći, u 6.20 sudbonosnog 16. listopada 2007. godine, na autocesti A3 kod Nove Gradiške, iznimno popularni i voljeni makedonski pjevač bi za točno sedam dana napunio 28 ljeta.
Golemu slavu, neugaslu pogibijom, sasvim sigurno rasplamsat će i album popularnoga glazbenika nazvan The Hardest Thing, koji je Toše u potpunosti otpjevao na engleskom jeziku, i koji mu je trebao biti ulaznica na svjetsko tržište.
Prodaja albuma na području zemalja bivše Jugoslavije počet će upravo na Tošin rođendan, 25. siječnja.
Ljeto na Jamajci
Glavni producent albuma bio je Andy Wright, čovjek koji u svom portfoliju ima klijente poput Luciana Pavarottija, Annie Lennox, grupe Simply Red, Natalie Imbruglia, Davida Bowieja, Toma Jonesa...
Prije dvije godine Proeski i Wright proveli su radno ljeto na Jamajci, a njihova suradnja urodila je s četiri pjesme - “Beautiful For Me”, “Glide”, “Separate Way” i “Forever”.
- Osobno mi se najviše svidjela pjesma “Beautiful For Me”, ponajviše zbog toga što smo je Toše i ja napisali na dan kada smo se upoznali. Ona je na neki način označila početak našeg prijateljstva, tako da sam s njom posebno vezan...
Andy Wright i Toše Proeski
Radili ste s velikim imenima iz glazbenog svijeta. Može li se reći da je Toše imao isti, ako ne i veći potencijal, kao Simply Red, Natalie Imbruglia, Anne Lennox...?
- Apsolutno! Toše je imao “ono nešto”, bio je sjajan umjetnik, sve su se kockice kod njega poklopile. Bilo je samo pitanje hoće li dobiti onu sretnu šansu za probijanje na svjetsko tržište. Imao je talenta na bacanje.
Koje su ga kvalitete mogle definirati kao međunarodnu glazbenu zvijezdu?
- U prvom redu to je bila karizma. Toše je imao karizmu zbog koje su ga ljudi željeli voljeti. Bio je iznimno kvalitetna osoba, i ma koliko se trudili, niste mu mogli naći mane. Naravno, tu je bio i njegov sjajan glas, ali i stas. Imao je sve.
Kakva su vaša očekivanja od albuma “The Hardest Thing”, s obzirom na tragičnu smrt pjevača?
- Uza sav strah, da se ne izrazim ružno, moram kazati da je najveći problem, što se promocije albuma tiče, upravo tragična pogibija Proeskog. Naime, “The Hardest Thing” je fantastičan album i siguran sam da će ga ljudi voljeti, no bez Tošina živoga glasa sve će biti mnogo teže. Da je on živ, album bi bio pravi hit u svijetu, ali mu i ovako predviđam veliki uspjeh. Proeski će živjeti dalje kroz svoje pjesme, i tko zna, možda jedna od njih kao soundtrack završi i na filmu.
Može li Toše Proeski posthumno postati velika svjetska zvijezda?
- Postoje velike šanse za to. Samo, njegovu priču treba ispričati. Zbog toga sam i kontaktirao dvoje prijatelja koji rade u britanskim novinama kako bi napravili priče o njemu, a sve u cilju približavanja Proeskog stranoj publici.
Hoćete reći da bi, paradoksalno, njegova tragična smrt mogla biti ona “sretna šansa” o kojoj ste govorili da je nužna za uspjeh svjetskih razmjera?
- Naravno, moguće je. No, moram ponoviti kako prvo svijet mora čuti za njega, ne samo preko pjesama. Njegova tragična priča mora biti ispričana, priča o biću kojeg bi svijet volio.
Osim što pjeva na engleskom jeziku, postoji li još kakva velika razlika između pjesama s albuma “The Hardest Thing” i ranijeg Tošina opusa?
– Nisam poslušao sve njegove pjesme, ali sam ga slušao uživo. Moram priznati da su mu pjesme bile dosta dramatične, dok su ove na engleskom albumu malo više “cool”. I moram kazati da mi se od njegovih ranijih uradaka najviše svidio album “Božilak”.
Proročki elementi pjesme
Navodno postoji znatna količina njegovih nedovršenih pjesama...
- Tako je. Ima ih dovoljno za još jedan album, čije će snimanje, u manjoj mjeri, ovisiti i o uspjehu albuma “The Hardest Thing”. Planiram snimiti taj svojevrsni tribute, ali da na njemu Tošine nedovršene pjesme pjevaju velika glazbena imena s kojima sam radio, uz još neke moje poznate prijatelje iz svijeta glazbe.
Možete li kazati o kojim imenima se radi?
- Sve je to još u ranoj fazi, i ne bi bilo u redu već sad govoriti o imenima. Znate s kime sam radio, netko od njih će se naći na listi izvođača, ali bit će tu i drugih glazbenih zvijezda.
Možete li komentirati pjesme “Forever Ended Day” i “My Little One” - tekstovi tih pjesama nameću se, naime, kao pretkazanje tragedije.
- Pjesma “Forever Ended Day” je snimljena na Jamajci u vrijeme kada smo svi bili sretni i opijeni ljepotom krajolika. Doslovno smo uživali u životu, zato pjesma i poručuje neka se iskoristi svaki dan. S druge strane, “My Little One” zaista ima tih proročkih elemenata. To jednostavno nadilazi ljudski koncept razmišljanja i vjerujem da Toše bez neke intucije nije mogao napisati takvu pjesmu.
Engleski bez akcenta
Osim karizme i sjajnoga glasa, Toše Proeski je imao još jednu karakteristiku zbog koje je mogao uspjeti na stranom tržištu:
- Pjevao je bez naglaska, kao da cijeli život govori engleski jezik. Radio sam s puno međunarodnih zvijezda i mnogima je teško bilo otarasiti se naglaska u svojim izvedbama. Kod Toše to nije bio slučaj.
Нема коментара:
Постави коментар