среда, 4. фебруар 2009.


-MISLI MOJE UPUCENE SAMO PREMA TEBI*TOSE*



Kad tisina prosaputa ime tvoje,
znat ces koliko mi falis,najdraze moje...
Koliko boli tvoje ime na tudjim usnama,
izgovoreno ravnodusno,onako bez srama..
Kada tuzan u san mi dodjes
i kazes da si morao da podjes
i kako smrti nema leka,
te da tebe Gore neko ceka...
Ja opet ovu tugu ne mogu da shvatim,
godina je prosla,ne prestajem da patim..
Cekam da se cudi desi,u nasoj Zetskoj,
na istoj adresi..
Tu nasa igra nije imala granica,
a pesma nam bjese poslednja stanica...
Sada ti pevas,ali andjeoskom horu,
molis se za roditelje,za jedinu sestru Doru..
Molis i za bolesne,za decu,za sve nas..
od Boga Jedinog trazis ljubav i spas..
I mi molimo za tebe,za tvoju pesmu na proplanku,
dok ljubis malenu,lepu seljanku..
I zato cu samo za tebe nocas na tugu da zaboravim,
da pretvaram se da cu brzo da se oporavim..
I dok polako tonem u duboki san,
pozelim sa tvojim likom da docekam dan...

Нема коментара:

Постави коментар